Nermin Ibrahimović

?!

15.12.2017.

ZATVORENO PISMO B.IZETBEGOVICU

Da su M. Weber, J.Lock, H.K. Pruscak, N. Machiavelli i drugi teoreticari liderstva zivi kao primjere kakav ne treba biti lider, sigurno bi na prvo mjesto kandidovali tebe, B. Izetbegovica! - favorizuje poslusne i podobne - ne podnosi sposobne i kriticki nastrojene - politicki nepismen - nekarizmatican - ideoloski neprepoznatljiv - nema viziju a ne zna sta mu je misija - nesposoban da komunicira s javnoscu - nesposoban za internu komunikaciju - nekompetentan da izabere saradnike - socijalno neosjetljiv - ne zna ni sta mu je cilj a i da zna, ne zna da koristi politicka sredstva - veoma lahka meta za politicke protivnike, tj. naivan - podcjenjuje i precjenjuje vlastitet podanike - dopusta i opravdava kriminal i korupciju ukoliko mu je se to cini od strane njegovih poslusnika - obecava megalomanski bez imalo osjecaja za stvarnost, sto bi se reklo dezorijentisan i u vremenu ai u prostoru - u svom mandatu izgubio je sve sto je se moglo izgubiti od Srebrenice do Kladuse a jos uvijek nije svjestan toga - sa njim se sprda i S i H faktor a on to jos nije skonto a kad ce skontati to se jos uvijek ne zna -... Ukupan subjektivni dojam jeste da je ovaj lik 0 pomnozena s 0! Od bana Borica do danas najsposobniji nesposobnjakovic! Ovaj post sam objavio na fb prije izvjesnog vremena. Nije se mnogo promijenilo ali kako god covjek kritikuje isto tako treba da pohvali ono sto je primjereno. Reakcija B.Izetbegovica na presude haskog suda ratnim zlocincima je primjerena i prihvatljiva. Osuda zlocina koji su se desili i koji se ne smiju zaboraviti a u isto vrijeme pruzanje ruke pomirenja i saradnje. Takodjer je primjerena reakcija na izjavu clana predsjednistva D.Covica u Beogradu a u u vezi Kosova i politike prema Kosovu. Medjutim, gdje lezi problem? Problem je u tome sto B.Izetbegovic stalno reaguje, to ti dodje kao da je on predsjednik SDReakcije. Bez jasnog plana i strategije uvijek je u sahovskoj partiji nekolko poteza iza ovaj ljubitelj saha. Kako? Zasto? Mnogo je zato i zasto, ono sto meni odmah pada na um jeste izbor savjetnika i prvih saradnika! Prijem u radni odnos u nekoj internacionalnoj kompaniji ili internacionalnoj organizaciji odvija se putem konkursa, cesto se biraju najbolji savjetnici, rijetko se izaberu manje kvalitetniji. Zasto? Izvrsne funkcije tj. direktne funkcije da se ne lazemo i u naprednom svijetu, posebno kada je u pitanju politika, obezbjedjene su za dokazane i zasluzne politicke radnike. Prava snaga njihova je u njihovoj operativi, dakle znanju i spsobnoscu da izaberu savjetnike, ljude koji ce nositi najveci operativni teret prikupljanja relevantnih informacija i obraditi ih analiticki i statisticki a potom ih dostaviti onima koji odlucuju. Imam osjecaj, volio bih da me vara, da je nas Uspavani predsjednik okruzen slabim, nesposobnim, neoperativnim i plasljivim savjetnicima. Na stranu njegova upitna visprenost i intelekt, na stranu njegov uoceni nedostatak napretka ( skoro 8 godina u predsjednistvu, plus prethodni angazmani u politici) ipak bih ovaj put akcenat stavio na njegove savjetnike! Nas dragi uspavani predsjednice, nije neophodno da ti savjetnik bude i tvoj fan, ne mora da bude sin/rodbina nekog veterana-zasluznika sda, ne mora cak ni da bude clan sda, ali mora da bude najbolji ili medju najboljim bosnjacima u onoj oblasti u kojoj te savjetuje. Nije tvoja licnost vajda toliko pojeftinjena, predsjednice svih bosnjaka u Centru i onih izvan opcine Centar, od onih koji su ti nametnuli te tzv. savjetnike koji umjesto da te savjetuju imaju tvoju sliku na svom fb profilu ili koji umjesto da sistematicno i kontinuirano rade komentarisu po drustvenim mrezama. Ne znam da li si cuo predsjednice da postoje djeca nasih ljudi u dijaspori koja su zavrsila visoke skole i mnogi od njih su u svojim sferama djelovanja najbolji, iako su im roditelji gradjani drugog reda otprilike u tim drzavama, iako su im roditelji radili potplacene i daj-sta-das poslove, iako su uvijek morali biti bar 30% bolji od svojih kolega... Uspjeli su! Nije grijeh raspisati javni konkurs-poziv i zatraziti putem mreze kulturno-vjersko-sportskih udruzenja dijaspore najbolje medju njima da pomognu i tebi a i drzavi! Oni bi u kombinaciji sa domacom pamecu bili hit a i ti uz njih ne bi bio tako zbunjen i reaktivan, bio bi kredibilan, cijenili bi te i prijatelji i neprijatelji! Jer nije bitno samo biti bosnjak, bitno je biti bosnjacina! To bi otprilike znacilo da nije bitno ili nije neka velika stvar ako si ti predsjednik a ne predsjednicina! Historija jeste puna svega i svacega, historiju pisu pobjednici, ali ima u historiji u svoj njenoj bijedi i sjaju i nepobitnih cinjenica. Jedna od tih cinnjenica jeste i da je BiH u ovakvoj situaciji bila i prije, i to vise puta. Kako je ocito da tvoji vrli savjetnici ne citaju jer su zauzeti fejsom, preporucujem ti knjigu od Mustafe Imamovica, Pravni polozaj i unutrasnji razvitak BiH od 1878.-1914. godine, imas vakta da je procitas, knjiga nije "debela" pa je priusti si na jednom od drzavnickuh putovanja. Tu mozes vidjeti da nisi samo ti pred drzavno-politickim izazovima, da su i prije tebe neki bosnjaci i bosanci bitke bili... Drugu knjigu neinformisani predsjednice koju ti preporucujem jeste od dr. Atifa Purivatre, JMO u politickom zivotu Kraljevine SHS, i ona ti moze ponuditi neke odgovore na pitanja koja te muce! Iako je mnogo kritika na racun tebe predsjednice, veliki dio ide i na racun tvojih savjetnika, jer kad se igra partija saha tebi trebaju savjetnici koji se nece libiti da te pobijede, koji ce te rasturiti kad igras partiju sa njima, koji ce te ako u nepostednoj sahovskoj borbi uspiju da te pobijede, nakon toga uputiti na tvoje greske! Jer kako stvari stoje dugo ces ti jos igrati sah, sahovske figure su nasi zovoti a sahovska partija je svaka politicka borba koju ces voditi! Zato kad ubuduce nakanis da se igras saha/politike okruzi se najboljim a ne najpodobnijim!

13.12.2017.

Racionalizacija ne skodi!

Da bi jedan politicki sistem funkcionisao on mora da bude aktuelan i sto bi eu-zvanicnici rekli kredibilan. Mnoge odrednice u postojecem politickom sistemu nisu funkcionalne i kao takve treba mijenjati. Ja se sada necu baviti visokom i vrucom politickom tematikom jer od toga glava boli i mnogo kompetentnije i aktuelnije politologe u BiH. Ponukan nekim dogadjajima koji su ponovo aktuelni a ujedno svjestan i vlastitih iskustava u politici zelim se osvrnuti na jednu naizgled bezazlenu politicku zavrzlamu. Naime, kada danas jedna politicka stranka ili pojedinac u nekoj politickoj stranci zeli da neki zakonski akt, odluka itd. "ne prodje" glasanje ili ne udje u proceduru ona se ta stranka ili pojedinac bori svim sredstvima da odredjeni akti ne ugledaju svjetlo dana u ovom slucaju glasanje... Sta uradi ta ili te stranke recimo ukoliko zna da recimo samo prisustvo zastupnika te politicke opcije daje legitimitet tj kvorum i u krajnjoj liniji izglasan odredjeni akt koji kao takav ne odgovara toj stranci ili pojednicu? Osim proceduralnih zavrzlama i smicalica postoji jos jedna situacija koju cesto upraznjavaju aktuelni politicki mesetari. Samo kod nas postoje tzv rupe u zakonu i te rupe valjda po ugledu na one rupe po cestama ne isplati se popunjavati jer skupo kostaju! Naime, kad sve opcije budu iskoristenje onda se primjenjuje staroj dobroj taktici, zastupnik/delegat ili uopste izabrani zvanicnik ne dodje na sjednicu... I sta onda? Nista?! Pa recimo zna se desiti da se rezultat glasanja promijeni, da ne bude kvoruma itd. Da li taj izabrani zastupnik bude placen za ne/opravdani izostanak? Bude! Zasto? Zato sto postoje "rupe u zakonu"! Ili recimo izabrani zvanicnik/ca zbog realnih razloga kao npr. bolest je na bolovanju i automatski su oni koji su ovisni o tom glasu u gubitku! Sta ukoliko izabrana zvanicnica u toku mandata rodi dijete i zeli da koristi porodiljsko bolovanje? Ili izabrani zvanicnik je u pritvoru recimo... Prima li platu? Prima! Radi li svoj posao? Ne! Pa to nije normalno! Naravno da nije! Vrlo jednostavno se ova problem moze rijesiti! Zakonski se odredi da postoje zamjenici izabranih zvanicnika, stalni i privremeni! Zakonski se definise na koji nacin ti zamjenici djeluju i rijesi se problem nefunkcionalnosti! Takodjer, zakonski se definise neopravdano i opravdano odsustvo i eventualno sankcionise. Zasto? Pa da bi drzava i lokalna uprava funkcionaisala! Jer ne ceka vojska na kobilu....

05.12.2017.

Ziv sam :)

Nakon dugo, dugo vremena naletih iznenada na moj blog... U svakodnevnici koja je takva kakva je zaboravio covjek i na blog i na mnoge druge stvari... Da se ne lazemo da mi je falilo da ponekad kazem sta mislim o svemu i svacemu, da otjeram bol sa usana i iz svoje unutrasnjosti... Mozda je i bolje sto nisam u protekli period bio u mogucnosti da komentarisem neke stvari koje me se na neki nacin ticu... U 2013. sam emigriraro iz BiH... Nazalost uradio sam ono sto ni u snu nisam mogao sanjati... Ostavio iza sebe nekih deset godina nekog drustvenog angazmana u kome sam poceo da se bavim svojom strukom, politikom. U tom periodu sam prosao svasta, od dna do vrha i nazad i opet dole gore... Sad kad se sjetim tih vremena lagaham osmijeh titra na mom licu a i sjeta se budi... Pomijesani osjecaji... Ostavio sam iza sebe mnoge ljude dobre i manje dobre... Ostavio sam iza sebe tj. napustio i mnoge meni drage osobe, mjesta, napustio dio neba koji moju Bosnu prekriva... Suze se kupe u ocima... Da i to je novina...primjecujem da veoma lahko zaplacem, valjda od silnih oprastanja i odlazaka u zadnje vrijeme, ...zaplacem na pomen majke, brata, rodbine, raje, Bosne, Srebrenice, Ilijasa, Sarajeva... Nekad onako sa suzama klasicno, nekad onako tiho jecam unutra sebe... Tad tiho i u sebi proklinjem i zivot i sta ja znam sve... Zivot je bas... Nemam rijeci da ga opisem... Nisam dorastao! Imao sam puno vremena da razmislim i razmisljam o svemu... Grijesio sam... Jesam vala... i znate sta, sad mi nije krivo, nije mi zao, ne osjecam se inferiornim, grijesio sam u mnogim kako profesionalnim tako i privatnim odlukama, Bog mi je svjedok da nisam namjerno, zelja za bolje sutra, kako moje tako i tvoje bila je primarna. Bolilo me je sto smo tako retrogradni kad imamo potencijal da budemo mnogo bolji u gotovo svim sferama zivota, bolilo me je tad a boli i sad... Ali koga boli... :) Pokusacu da ponekad ovako sa distance komentarisem drustvenu zbilju koja u meni ponuka potrebu za reakcijom, pretezno ce to biti moja BiH, probacu da to bude objektivno i nestranacki... Iako sam u svojoj ne dugoj politickoj karijeri promijenio tri politicke opcije ne osjecam se pripadnikom niti jedne politicke opcije trenutno. Taj sadomazohizam koji politicke stranke pokazuju prema vlastitim gradjanima nije mi nesto prihvatljiv... Ja sam mijenjao svoje poglede, mjenjao politicke stranke, mjenjao nacine i na kraju sam shvatio da sam dobrano promijenio i sebe, sa svojim politickim stavovima, shvatanjima, akcijama i reakcijama... Nisam nesto mogao niti u jednoj politickoj stranci biti nijem na neke odluke ili namjere koje su se krsile sa mojim uvjerenjima da je drzava jednako drzava i onom ko je na vlasti i onom ko nije, da drzava ima ponuditi iste uslove i onom ko je voli i onom ko je ne voli, da drzava mora imati iste zakonske kriterije za one koji zavuku ruku u njen drzavni dzep kako za obicnog lopova tako i za nekog guzonju u fotelji... Drzava mora biti dobra i pravedna mati koja je objektivna i ima iste kriterije kako za ono dobro i poslusno dijete tako i za ono dijete koje je neposlusno i nevljalo! Samo takvu drzavu postuje i onaj ko je voli i onaj ko je ne voli!

05.06.2013.

Tekst napisan 04.02.2012. godine za jednog kolegu, a nikad objavljen...

Moj mali doprinos za više ciljeve...

Sanjam bolji Ilijaš.

Svakog dana putujući na posao, putujući kroz BiH vidim i upoznajem različite sredine. Često puta se pitam kao čovjek prvenstveno, pa onda i kako političar, šta bi mi to u Ilijašu morali u narednom periodu pokrenuti da bi podigli nivo života na jedan viši stepen! Svjestan sam da su dani obnove i izgradnje porodičnih stambenih jedinica već u odmaklom stadiju. Ne smijemo biti nerealni i reći da je urađeno sve što je trebalo biti urađeno. Svi oni koji su bili nadležni moraju i trebaju prihvatiti odgovornost. Isto tako treba pohvaliti uspjele projekte a bilo ih je!

U posljednje vrijeme timovi i eksperti SDA Ilijaša rade na strateškim planovima za razvoj Ilijaša. Nije to klasičan predizborni pristup gdje ljudi izađu na bine i obećaju sve i svašta. Ne može se tako voditi državnička politika! Mi u SDA smo svjesni da je vrijeme za prelazak u evropsku fazu. To znači da se moramo boriti za svako radno mjesto, za novo radno mjesto! To znači sati i sati planiranja i organizovanja radne i politike zapošljavanja. Znam da će mi starije kolege prigovoriti kako politika i općina nije nadležna za poslove! Ne prihvatam ove izgovore! Dobro znamo da je zakonska regulativa pravilo igre! Ali isto tako ko brani nama u općini da pozovemo investitore i sa svim spremnim papirima na stolovima kažemo im otvoreno. Hoćemo da zapošljavate ljude koji su s prebivalištem u Ilijašu! Nema niti jedne dozvole ukoliko budete dvodili ljude kao do sada iz susjednih općina a naša djeca budu sjedila na biroima! Nema i tačka! Nema više politike da ukoliko ja nisam ukalkulisan u neke projekte nema gradnje fabrika, farmi, uopće ekonomije. Nisam želio u politiku, natjerali su me, ja sam čovjek koji voli da se bavi realnim stvarima! Međutim, kada uđem u projekte onda sam spreman da dam svaki atom za pravu stvar.

Šta je prava stvar?! Prava stvar je kada u Ilijašu bude više rada a manje filozofije, prava stvar je kada se ne budu krčmile narodne pare po kafanama nego na bolesne i socijalne građane, prava stvar je kada ljudi koji su sposobni konačno dobiju prostor za rad. Prava stvar je kada naša djeca i radnici budu imali iste saobraćajne linije GRAS-a prema Sarajevu, i u donjem i u gronjem dijelu općine! Prava stvar je kada budemo imali bolju zdravstvenu njegu, bolje uslove za školstvo... Vjerujte, imamo toliko mnogo mogućnosti ali realizacija je spora! Imam osjećaj kao da su se pojedinci umorili! Mi moramo sanjati Ilijaš koji će biti mjesto ne samo ugodnog i mirnog života nego i mjesto u kojem će biti više i posla i novca i boljeg ekonomskog stanja.

Nakon mnogo godina uspjeli smo da se dogovorimo za dobrobit građana. U prethdonim mjesecima u SDA su pristupili novi-stari članovi. Kažem novi-stari, jer su to ljudi koji su bili s nama i iz nekih razloga i nezadovoljstva su bili u drugim opcijama. U današnjoj SDA Ilijaša prepoznali su samo jednu stvar: spremnost na rad za interese svih građana! Znate šta to znači u današnjem vaktu kada se nas dvanaest vijećnika u Klubu po svakoj tačci politike jednoglasno dogovorimo. Ne nametnemo, nego dogovorimo! U vrijeme kada niko ni s kim nije dobar, da kažem narodski! Mi imamo nove vijećnike i nove članove koji ne pitaju hoćemo li biti na listi, hoćemo li dobiti ovo ili ono! Mi imamo prvenstveno formirane ličnosti koji su svjesni situacije u državi, ljude koji znaju da samo zajedno Bošnjaci imaju mogućnosti. Znate li šta znači kada u ekipi imate 12 igrača i mi se znamo našaliti ko je danas na klupi! Od tih 12 igrača 11 igrača je fakultetski obrazovano! Mi djelujemo kao tim! Imamo i greške! Ali te greške su plod našeg neiskustva, znate dok se mi snađosmo u nekim situacijama, ljudi nam namjerno podmetnu neke bezvezne stvari da bi pričali po čaršiji. Neka svakome služi na čast! Ali, niti jednom ovaj Klub nije radio za lične interese! Svaki građanin može uzeti zapisinike sa vijeća i vidjeti čiji je tim bio u službi pojedinačnih interesa. Mi vjerujemo u Boga i služimo narodu! Nismo nepogrješivi i jednog dana će i nama isteći rok! Samo treba biti realan i reći! Hvala i toliko od nas! Teško je međutim, napustiti udobnu fotelju! Samo veliki ljudi mogu reći, vala sad je dosta! Tada vas ljudi cijene!

Ono što mora da se promijeni i u životu i u politici i to podhitno, jeste svijest. Sanjam dan kada ćemo biti spremni da prihvatimo činjenicu da samo uspješan Bošnjak jeste pravi Bošnjak, da samo zaposlen Bošnjak jeste pravi Bošnjak, da samo obrazovan Bošnjak jeste pravi Bošnjak! Dakle, politika mora obezbijediti ambijent, ljudima koji se ne bave politikom i čak onima koji mrze i preziru politiku, da imaju šansu da žive normalno, da kad poplaćaju račune za komunalije, ne moraju da strahuju hoće li ostati bez osnovnih namirnica za život, da mogu da se opuste i kažu: „nema Bosne nigdje“. To nije nemoguće! Samo je potrebno domaćinski ko u svojoj kući raditi i u javnim institucijama! Ako ne vodiš računa u kući nema napretka, ako babo nije babo onda djeca nisu djeca. Mora biti red, rad i disciplina u svim organima koji se finansiraju od strane građana, kroz budžete. Idu izbori i ljudi me sreću i daju podršku! Nije to ona licemjerna podrška! Ljudi su svjesni da je se glasalo svakako, mijenjala se vlast, a oni koji su bili najglasniji za promjene sada se ne snalaze! Snalaze se kada je u pitanju uživati u vlasti. Međutim, ljudi osjete da je to bila samo priča. Djela su slaba. Ljudi koji me sreću daju podršku SDA-u u Ilijašu i zajedništvu. Svjesni su ljudi da je mnogo dušebrižnika iskoristilo i vlast i stranku i sad iz drugih stranaka dijele lekcije iz poštenja. Ovo je mala čaršija sve se zna. Svjesni su da će biti bitno da sposobni ljudi uzmu učešće, da pošteni ljudi uzmu učešće, da se napravi tim mladosti i iskustva, da se konačno počne ići naprijed.

Sanjam dan kada ćemo živjeti bolje, ne samo jedan čovjek, nego svi građani Ilijaša.

 

16.02.2013.

GDJE PAMET STAJE, TU BiH NASTAJE! Gdje EU prestaje, tu BiH počinje!

Nisam ekonomista, nisam nikada bio biznismen, nisam nikada bio u izvršnim organima vlasti...
Ovo govorim da imam alibi ako neke stručne i naučne ekonomske kategorije pomiješao ili eventualno učinio neke za ekonomiste elementarne pogreške u koncepciji. Također, bitno je napomenuti da sam sav svoj kratki radni vijek radio u privatnom sektoru daleko od budžeta!

U svim mojim radnim zadacima jedini cilj je bio NOVAC! Da, kako zaraditi, kako u sarajevskom grotlu uzeti mušteriju, poslovati s njima, naplatiti im uz osmijeh i čekati ih ponovo! Većini mojih klijenata znam imena i prezimena, njihova ponašanja, njihove želje, auta koja voze i sve one detalje koje znaju mnoge moje kolege i ljudi koji rade u stvarnom sektoru! Stvarni sektor za mene je onaj dio privrede koji donosi novac.

Čuo sam na raznim medijima da ekonomski stručnjaci stvarni sektor nazivaju proizvodni sektor! To ima smisla ali u ekonomiji pokojne SFRJ! Ovo je moje mišljenje! Ono što ekonomisti nazivaju stvarnim sektorom a to je proizvodnja ja zovem "krvna zrnca ekonomije" i zvaću ih ekonomociti! Bez ekonomocita-krvnih zrnaca svake ekomonije mi možemo da se slikamo sa njegovim visočanstvom Budžetom, sa Trezorom, sa Javnim prihodima, sa Računovodstvom...

Kad stane pamet, onda smo u Bosni i Hercegovini, zemlji velikih patriota, velikih domoljuba, velikih teoretičara-seratora i zemlji fukaraštinje!
Kažu, biće bolje! Kriza počela prije par godina, zovu je recesijom! Moj rođak, ekonomista po profesiji kaže da su ga na faksu učili da recesija traje  godinu dana a tad nastupa depresija...

Ovdje je moguće recimo da budete "nula" (slovima:nula,nikoiništa), da dobijete sve od neke stranke, da postanete politička faca i čim vas malo zaobiđu ili neki novi klinac naleti, vi se ponašate realno, postanete samostalni!

Uspješni privrednici!

Ja da budem iskren poznajem neke, a neke koji se tako nazivaju ja zovem mojim terminom "socijalni privrednici" Termin socijalni privrednici je složenica od socijalnog slučaja (pretežno prije rata ali i kasnije do neke 1998. godine) i  privrednika tj osobe koji privređuje. Socijalni privrednici su ljudi koji su od nas građana, od naših poreza, građevinskih dozvola, urbanističkih dozvola, poreza, PDV-a, direktnih poreza na platu, dobili tzv poticaje, subvencije, pomoći, finansije za projekte i slično.
Kunem vam se rahmetom mi đedinim da je meni neko dao od 100.000 KM - 5.000.000 KM da bi i ja bio uspješan privrednik. Znam da bi ne svi, ali dosta osoba na birou da je dobila ovu lovu, posebno onda kad je dizel bio 1KM i kad je sve bilo džaba bila u kategoriji socijalnih-uspješnih privrednika!

Prijatelj mi reče bio na prezentaciji kaže nas volontere u jednoj instituciji neke nefrustrirane i dobro već godinama plaćene žene educiraju o krastavcima. Veli j.b. sam i krastavce i do krastavaca! Ja išo' 4 godine na faks da naučim nešto a ona meni da sadim krastavce a nokti joj ko kod Spice Girls! Kad je još ko s noktima od 3cm sadio krastavce! Mogla mi je to sve mama reći i naučiti me da ne zauzimam mjesto u busu, na fakultetu i na birou! Bilo bi mi jeftinije!
 
Gledam večeras predsjednika entiteta u kojem sam rođen i veli faca da je prije rata bio uspješan, vrtio mebl štof, kauče, fotelje bilesi i u Skenderiji prodavo! Toliko je bio uspješan da je prije rata imo' 9 stanova u Beogradu!
Ja sam mu sve povjerovo'! Jesam! Ali bi mi žao čovjeka! Šta rat uradi od giganta! Prije rata uspješni biznismen a poslije rata ga ne ide, i ne ide!
Čovjek i prije rata prodavao i išlo ga! Zašto bih ja recimo sadio i prodavo krastavce? Čovjek prije rata prodavo namještaj i imo 9 stanova!
Poslije rata prodavo i namještaj i zgrade u kojima je taj namještaj, i telefone i kablove i telekome, i sve što je vrijedilo! I rafineriju! Ali ono što je bilo juče ne vrijedi danas!
Ja sebi ne mogu objasniti kako uspješan privrednik nije uspješan premijer, predsjednik etiteta ili direktor javnog preduzeća!
Svoje preduzeće dobro vodimo i zarađujemo, državno ni makac i stečaj!
Svoje preduzeće prodaje štof (popišani da prostite) a državne institucije ni makac, nema plata, nema doprinosa,...

Ja, na početku rekoh da nisam ekonomista, ali evo npr nekoliko savjeta za socijalne-uspješne privrednike koji se odluče da vode državne poslove:
1. Jedno radno mjesto u privredi i u javnim preduzećima koji produciraju novac, ili koji skrbe za nova radna mjesta vrijedi za "Nobelovu nagradu" u ovom teškom recesivno-depresivnom vremenu;

2. Budžet je lahko krčmiti i sa kamare dijeliti ali teško napuniti;

3. Zapisničari, knjigovođe, revizori i pisari rade težak posao ali ne proizvode realnu ekonomsku vrijednost i ekonomska krvna zrnca-proizvodne kapacitete i vrijednosti, nova radna mjesta i novac ( Oni su krvne žile ekonomije);

4. Proizvodne djelatnosti-krvna zrnca ekonomije i svi sektori privrede gdje se "vrti novac" su osnov, alfa i omega, bit i prapočetak Budžeta i njihovih prihoda, primitaka, rashoda i izdataka;

5. Shodno tačci 4. umjesto da zadužujete buduće generacije fukaraštinje (Orvel to zove "proli"), i umjesto da od MMF-a kredite pumpate u administraciju i budžetske "crne rupe", taj novac treba direktno da plasirate u stvarnu proizvodnju,aktivni turizam, poljoprivredu, stočarstvo. vodoprivredu i energetski sektor!

6. Ako ne znaš pitaj one koji znaju, nije grijeh ako ne znaš, grijeh je ako svojim neznanjem uništiš još 20 mojih narednih godina!

7. I kunem Vas Bogom nemojte vi koji marku niste sami zaradili bez sponzorstva nas budžetskih adaptera, da pametujete o boljitku, evropskim, integracijama i o biznisu!

8. Ne prodaje se ništa kada je ispod cijene! Znam da je dobar dio kolača od procenta koji Vam obećaju "investitori" ali ni BH Telecom, ni BH Pošta, ni Elektroprivrede dvije, ni FDS, kao i mnoge druge naše firme koje ste nanijetili da prodate neće donijeti boljitak nama građanima FBiH, jer nije bolje onima u drugom, manjem entitetu. Pare otišle, procenti u džepovima a narod u Rs-u fukaraštinja! Zbog toga treba "vitalni nacionalni interes" potegnuti! Da ne raskrčmite ko i kolege Vam u Rs-u!

....
 
Ovaj tekst spada u domen filozofsko-seratorske bosanske retorike i sve ovo je izmišljotina i fikcija!

Mi smo zemlja koja s EU graniči, mi smo susjedi EU!
Tako blizu a tako daleko!
Gdje EU prestaje, tu BiH nastaje!

11.02.2013.

Bosnom behar probeharao...

Svaku noć u udarnim terminima na raznim tv stanicama gledamo svakakvih vijesti i događaja. Dugo vremena je prošlo, mnogi su behari došli i otišli a Bošnjak ponosni, nije osjetio rahatluk, nije sa svojom famelijom prekrižio noge, ono po turski i rekao hanumi, eh vala, fala Bogu sve nam je potaman, skuhaj de nam kahvu!
Sa raznih strana jaki su vjetrovi puhali i trgali nam naše behare ne čekajući da procvijetaju, da svojim šarama zablistaju širom naše prelijepe države, da nam ukrase avlije, da nam se isprepletu sa veselim dječijim glasovima, da nam bude taman. E, to je ono što ponosni Bošnjak želi i sniva! Da nam behar bude, miriše, sazri i ode kako je i došao, polahko s lagahnim povjetarcima! Sjećamo se kada su u vremenu agresije na BiH naši očevi stajali na linijama gordo, gladni i žedni, oskudno odjeveni, promrzli.
Sanjali su da će doći behari koji će njihovoj djeci donijeti miris mira, koji će u našoj zemlji obezbjediti svima nama normalan život. Naše majke su ih čekale sa slutnjom i u tišini isprekidanoj agresorskim granatama i rafalima. Doktorske se disertacije mogu hiljadama godina pisati i braniti na najprestižnijim univerzitetima o tome kako je preiživila Bosna, o tome kako je babo Bošnjak okružen silom i zlom ostao tu u Bosni, kako je majka Bošnjakinja kuhala od ništa sofru za malu i preplašenu dječicu...

Bošnjak je još od vakta turaka, pa u vaktu austrougara, kraljevine, pa i bivše Jugoslavije sve imao neku potrebu da se pravda, da govori kako nije kriv što je eto tu, što živi sa svojim komšijama, što želi da se moli svom Bogu, ne umanjujući prava i hak drugih i drugačijih. Bošnjaku je bio draži miris tuđeg behara, tuđe kahve i tuđe sofre kad ono za vakat Zmaja od Bosne Husein-kapetana, brat mu Bošnjak  izdade brata svoga. Tada mu odvedoše brata a ostalu mu braću odvede noć i muk! Bošnjak je halalio nejedinstvo!

Bošnjak je u vakat Austrougrske monarhije bio sve ali nije želio s bratom da popije kahvu, da s bratom u svojoj avliji promuhabeti! Odvedoše mu mnogu braću i sestre! Uzeše mu bosanski jezik! Nazvaše mu njegovu najmiliju majku Bosnu imenom Bosna i Hercegovina! Bošnjak im je i to halalio! Bošnjak je za vrijeme, Bošnjaku najdraže vlasti ostao bez mnogo zemljišnih posjeda, ostao bez imena Bošnjak, bio je zadnja vrsta, bio j dobar radnik, Bošnjaka koji je vrijedio omaloažavali su, sudili...

Bošnjak je morao dokazivati i pokazivati da nije kriv, da je to sudbina što je tu, da je Jugosloven, ovaj ili onaj... Bošnjak je bio svjedok protiv brata Bošnjaka, Bošnjak je tražio da se Bošnjakinji strgne mahrama, Bošnjak je... Oni su  treću naciju u SFRJ nazivali vjerskom skupinom, ko da su Bošnjaci s Marsa pali, oni su bošnjačke intelektualce koji su bili po mjeri onog sistema lagahno trošili i sklanjali u stranu, oni su uzimali bosansku rudu, bosansko drvo, bosansku vodu, struju, bosanski znoj i suze a „pametne i razvijene republike“ uzimale su „kajmak i maslo“! Sve im je to Bošnjak halalio! Kada su svi htjeli državu htio je i ponosni Bošnjak! Ali, gle čuda! Ne može Bošnjak imati to što imaju drugi! Nije Bošnjak hudi to zalužio!  I po ko zna koji put Bošnjak zasuka rukave i ustade ponosno da se bori za svoje. I opet je bilo bošnjaka koji htjedoše da budu hamali i radiše protiv brata Bošnjaka! Sve je ovo izgleda Bošnjak halalio i braći i drugovima bivšim! Sada imamo Bošnjaka koji ponovo nisu naučili historijsku lekciju: Nije do njih, nego je do nas i do našeg neJedinstva!

Kada god je Bošnjak bio koliko toliko Jedinstven, izborio je se za svoja prava! Kad god je bio nejedinstven desilo mu se zlo! JEDINSTVO! JEDINSTVO BOŠNJAKA!

Jedinstvo kod Bošnjaka je neophodna kategorija koja se mora promovisati i gajiti, koja se mora učiti i studirati! U BiH su ljudi koji se bave raznim segmentima života shvatili što moramo ubrzo svi mi Bošnjaci shvatiti: Vrijeme je da se ujedinimo! Treba da se piše nova stranica historije jer se ljudi moraju dogovoriti da im je zajedno raditi za opšte dobro, da je vrijeme da se u BiH obezbjedi bolji ambijent za običnog Bošnjaka, Bosanca i Hercegovca, Srbina, Hrvata! Bolje sutra za mlade i za ljude koji žele živjeti od svog rada moramo osigurati.  

Ne želim da budem pristrasan i da samo pominjem Bošnjake ali je evidentno da je bošnjački korpus u krizi! Bošnjački „pašaluk“ je postao sigurna oaza za probisvijete, tajkune, lopove svih kalibara što ih biznismenima zovu! Sve dobiše od države! Čim im se ukaže prilika vraćaju izdajom, smutnjom....

Bošnjačka kvazielita je začahurena u sebe! Ne znaju da je de facto i de iure kriza tek počela da mete ekonomiju i ekoonooomiju, da politički pristup i političke intervencije neukih ljudi u segmentu privrede ne vode ka naprijed. Ljudi koji nose na svojim krivim leđima ovu surovu privredu, izrabljavanje i iskorištavanje su umorni od toga da su u posljednjih 20 godina socijalni slučajevi!

Nekoć sam dio nečeg što se zove vlast, ideje, borba za nešto! Nadam da sam išta dobra učinio, nadam se! Prevrčući po papirologiji i materijalima za sjednice općinskog vijeća nađoh jednu od prvih mojih inicijativa, inicijativu za uvođenje rreda na pružnim prelazima i odgovor nekog od direktora Željeznica da treba ovo, i ono i bla i ... nismo nadležni za ovo a za ono za što smo nadležni nemamo novaca, ali postoje neki projekti... ... nakon određenog vremena tri mlada života odoše! Niko ni riječi!

Borba za mrtve! Za mezarje i ...!

Dobrih ideja je bilo ali je realizacija veoma spora!

Godinama se u Ilijašu produciraju kadrovi koji su samo za biroa (kao i ja sam), godinama proizvodimo mašince, frizere, politologe, kriminaliste, učitelje...

Kanton i Federacija dao je milione za pse lutalice a ljudi su ugroženiji od džukela! Štrajkuju, gladuju, nemaju zdravstveno...

Sanjam da će neki vjetar puhnuti...

Koliko god bio svjestan da je ovo samo puko nabrajanje i da iz prazne ne puca ipak moram da se pobunim na svoj način!

Kad dođe vakat za neke druge pobune čovjek treba da bude spreman i voljan da učestvuje u njima ako je iskoristio sva mirnodopska sredstva, jer nema revolucije bez krvi a mi smo je puno prolili po ovoj „prokletoj avliji“.

Revolucija bi ovdje umrla i prije no bi se rodila jer je ona u principu samo paravan da se ljudi iz jednog političkog sistema preobuku u drugi! A oni samostalni umjetnici koji bijahoše nule prije revolucije sad su giganti, i nadaju se da biološki nestanu oni koji ih se sjećaju kad su bili prosjek kao mi sada, kad su bili radnici i seljaci, kad su bili...

Kad se računica podvuče i kad neko proljeće dođe ili neko vruće ljeto blago onom ko ne bude tu! 

A Bošnjak će doživiti jednog dana da je puhnuo  vjetar, da su procvali behari naši bosanski i da stoje Bošnjak uz Bošnjaka. Ponosno kao nekad, bićemo JEDINSTVENI, bez obzira na razlike, bez obzira na vlastite male interese, interes svih Bošnjaka i svih građana je ispred interesa pojedinaca! Srce mi šapuće išaret da će behar opet kao nekad procvijetati ljiljanima zlatnim. Sanjamo dane kad ćemo rahat reći: E, ovo je taman!

Za te dane borićemo se JEDINSTVENO!

Za te dane borićemo se ZAJEDNO!

Ko padne u borbi bez njega se može!

Mi BOŠNJACI ćemo ga brzo zaboraviti!

   

19.10.2012.

Šta sad?

U protekle 4 godine sam časno i prinicipijelno išao za vlastitim idealima i pratio "ideju genracije" koju su proklamovali moji prijatelji i vizionari! Pratio sam tu ideju, bio sam podrška, ponekad previše emotivan i doživljavao sam neke stvari zaista možda previše emotivno i lično! U ove 4 godine ispunio mi se životni san koji sam sanjao kao dijete bez oca, kao izbjeglica u izbjegličkom kampu koji je zajedno sa ostalom izbjegličkom malom rajom obijao prozore po školi u Sokolu kod Gračanice kako bi učio gradivo, ispunilo mi se na taj način da sam mogao i da kažem ono što mislim i da ošutim i otrpim, i ovako i onako! Kad sve saberem, mislim, da je to bila revolucionarna borba mladih ljudi i malo starijih koji su bili u "timu" sa istom proklamovanom idejom, idejom promjene stvari! Neki od nas su više vjerovali u tu ideju, neki su više pričali o ideji a u stvari je komercijalizovali, ali to je tako! Život ide i dalje! Životna škola je kažu najbolja, valjda zato što je satkana od uzdaha, boli, emocija, smijeha, tuge... Kad vratim misli unazad imam priliku da se sjetim i dobrih a i manje dobrih ljudi, licemjera, izdajnika, boraca, zbunjenih, ljutih, hijena itd... Sve je to bio dio mandata! Nekom rat, nekom brat! Opštenito gledano prije ulaska u politiku nisam znao puno ljudi u Ilijašu. U toku političkog angažmana upoznao sam mnogo dobrih ljudi! O onim koji nisu to, neću ni riječi! Vrijeme je da se počne pozitivno gledati na stvari! Nisam imao želju za ponovnom kandidaturom iz nekoliko razloga: promijenio sam političku opciju i ne bi bilo korektno da se "guram", aktivna opštinska politika oličena u liku općinskog vijećnika je za mene prošlost i naravno tu su mlađi i bolji kandidati što moj brat Almir jeste. Kada pogledam unazad šta je iza mene u političkom smislu relativno sam zadovoljan! Kažem relativno, jer kod nas je sve relativno! Ne želim pričati o pojedinostima jer bi ispalo kao neka samoreklama i lična promocija! Ali kao mlad i neiskusan čovjek u ovom svijetu mogu da zamislim moje kolege koji su sada izabrani i koji u euforiji (kao što sam ija bio) zamišljaju razne projekte, poteze, promjene, itd. Kada stvarnost zakuca na vrata onda nas probudi i iz nadubljeg sna! Lijepo je biti dio priče pa kakva god bila! Ići dalje to je ono što moram! Porodica, život... Borba! Takva je ekonomska i politička situacija u zemlji da sam po prvi put u životu pesimista! Vjerovatno sam i sam dio ove političke sivoće! Nema opravdanja! Ja lično znam da sam se trudio! Ali... U zadnje vrijeme uhvatim sebe kako govorim riječi i izražavam stavove koji su mi nekoć bili strani i dekadentni! Recimo često puta opsujem školu, šta škola, šta fakultet, edukacija, kursevi! Često puta kažem sebi e vala ćeš i ti sebi kupiti dobar fakultet! Često puta uhvatim sebe kako ne mogu mojoj Nejiri da objasnim zašto je bitno da uči, da stiče radne navike, da redovno radi zadaću i da ima naviku konstatno da studira... U zadnje vrijeme uhvatim sebe kako kažem riječi koje mi ne stoje! Ponekad se uhvatim kako zavidim ljudima koji imaju normalan posao, koji ne rade u smjenama, koji imaju redovnu/normalnu platu! Bože dragi! Nervoza, malograđanstvo, rasprava sa ljudima koji nikad knjige u životu nisu pročitali ali su sada bitni faktori društvene zbilje! Zašto mi to treba?! Gledao sam večeras posljednji intervju rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića i ... ... Rekao je Niče, parafaziram, nije cilj biti čovjek, nego čovječina! E moj Niče, sve su filozofije pale u Bosni i Hercegovini! Ostala je gola i teška istina da ne znam ni kud, ni šta dalje! Ostala je nada koja neće nikad umrijeti! Ako nada umre ja joj halalim!

18.05.2012.

Novi izazovi za maturante

Vrijeme se lagahno proljepšava, život lagahno dobija na dinamici, žurimo negdje, borimo se, pripremamo se za nešto... Gledam mlade ljude (mlađe od mene :)),i sjetih se otprilike ovih dana kada sam završavao srednju školu... Naravno, tada sam bio čist ko suza, bez ikakvog iskustva i pozitivnog i negativnog u smislu stvarnih društvenih odnosa. Kao svršenik srednje medicinske škole sanjao sam i maštao, planirao, da upišem medicinski fakultet, da se posvetim medicini i knjizi! Stariji su govorili da je to život koji je posvećen nauci, usavršavanju, specijalizacijama i iziskuje dosta truda i muke! Bio sam čvrsto u sebi odlučio da ću ići tim putem! Vjerovao sam tada a i sada vjerujem da nešto najkvalitetnije što posjedujem nisu ni naka pamet, ni inteligencija, nego upornost. Planovi su jedno a želje drugo! Konkurisao sam na medicinu u Sarajevu i na neki poziv za studij u Turskoj, također neki vojno-medicinski fakultet. Na prvom roku u Sarajevu nisam "zadovoljio kriterije". Drugi rok nisam ni išao jer mi je tada bila viša vojna ljekarska komisija za studij u Turskoj. Pohamao se bošnjo evo nafake! Realno bio sam među boljim kanidatima i od moguća 3 studenta prijavljeno je i bilo 3. Ja sam bi odličan oni nisu! Prošli smo testove ko da se za Nato spremamo. Otišao sam u Gračanicu i sav veseo čekao da mi pošalju obavijest da sam primljen. Nadao sam se. ODličan u školi, angažovan, mlad, bavio se sportom, išo u džamiju-mekteb, šehidska porodica, iz Srebrenice, izbjeglica u kolektivnom smještaju! Za sve navedeno sam imao potvrde i papire, crno na bijelo! Čekam ja tako i čekam! Habera iz Sarajeva nema! I poslije podugog čekanja odem ja i nazovem u Ministarstvo odbrane FBiH (oni su vodili proces). Reče mi telefonski sekretarica da su kandidati koji su zadovoljili dobili obavijesti, da ja vjerovatno nisam prošao! Svijet mi se srušio, ostao sam kao ukopan! Nisam mogao vjerovati! Kasnije sam od kolege koji je također bio kandidat saznao da je nekakav Mahmuljin potrpao svoje rođake! Dobio sam i pismeno da nisam prošao uz obrazloženje da čak i na psiho-testu nisam bio baš najbolji (takav isti psiho-test bio mi je ok kad su me regrutovali u vojsku). Ostao sam bez Turske, ostao sam bez medicine! Upisao nekako političke nauke i evo me. I sad se sjetim suza i uzdaha koje sam ostavio iza sebe. Od tada do sad pročitao sam mnogo knjiga i raznih članaka! Za mene je medicina umrla! Nikad, ali zaista niti jedan tekst o medicini nisam pročitao! I na tv-u kad bude nešto o medicini ja prebacim na turske safunice :). Nadam se da će oni koji su krivi za ovu nepravdu gorjeti u dnu džehenema! Posebno ih se sjetim pred svake izbore! Haram im do 9. koljena! Danas kada mnogi mladi ljudi završavaju srednje škole želim ima samo jedno a to je da upišu i prođu prijemne za one fakultete koje zaista vole! Da rade nešto što ima smisla! Znajući kakva je situacija u BiH znam da će mnogi biti tužni i razočarani kao što sam i sam bio! Znam! Znam isto da se nama valja boriti! ... SVIM MATURANTIMA SRETNO! RODITELJIMA ČESTITKE ŠTO SU USPJELI OBRAZOVATI DJECU U OVAKVOM BELAJU! OSTAJE NADA JER UMIRE ZADNJA. KONTAM DA BI MOŽDA POMAK BIO I DA ONA UMRE JEDNOM, DA TA NADA!

21.04.2012.

U PROKLETOJ AVLIJI ZAGARANTOVAN MJESEČNI PSEĆI DOHODAK!

Bez ikakvih uvoda i moralnih pridika moram, ali zaista moram podijeliti svoj stav prema nečemu što se zove Zakon o dobrobiti životinja ili tako nešto! Kao čovjek koji sebe smatra legalistom imam duboko uvjerenje da smo kao društvo toliko nisko otišli a da nsimo pali u provaliju! Dno bi za nas Bošnjake i Bosance u globalu, bilo kao nagrada i znak da nećemo dalje da padamo ili da srljamo u ponor! Nekoliko sam puta na sjednicama Općinskog vijeća Ilijaš postavljao pitanja o ovim životinjama, konkretno cukama, davao prijedloge, inicijative, predlagao inicijativu za više nivoe da se suspenduje ovaj zakon... Ništa! Zakon se mora poštovati kada su u pitanju kerovi lutalice! Zakon se ne mora poštovati kada su u pitanju milioni drugih stvari koje se svakodnevno dešavaju! Pazite ima tamo neka grupa ljudi koja voli životinje i oni su pametni! Ima i nas koji više volimo ljude od životinja i mi smo glupi! Da i ja sam u toj grupi! Od kada znam za sebe išao sam na selo, provodio raspuste na selu, živio u gradu koji je u periferiji i koji je prirodno naseljeno mjesto koje je u suživotu ne samo sa domaćim nego i sa divljim životinjama! Uvijek je postojala neka ravnoteža između ovih "životinjskih" vrsta! Doduše čovjek je bio do agresije na BiH u centru moći i on je bio formalni šef i domaćih i divljih životinja! I dođe demokratija ili bolje rečeno hipokratija! Bi šta bi! Ne bih da pripovijedam neke stvari kojih smo svjesni ali ih različito interpretiramo u zavisnosti od spola, etničke pripadnosti, stepena edukacije, političkih afiniteta i aspiracija, ekonomsko-socijalnog background-a itd. Ali, definitivno će se mnogi složiti da je vrijeme kada je čovjek bio Šef hajvanu, kada je čovjek bio u centru prava i ljudskih i još mnogih drugih, prošlo. Nikada se toliko nisu spominjala ljudska prava i slobode a da nisu bila manje prisutna u praksi! Evo recimo ja sam slobodan i po ovom nakaradnom ustavu i po mnogim zakonskim regulacijama, ali mi ta sloboda ne vrijedi mnogo ili ništa, kada recimo sretnem 2 ili više pasa! Sloboda mi je ograničenija u zimskom periodu ili kada se ovi također slobodni psi pare! Moja ljudska prava koja su mi, pazite, Ustavom zagarantovana sežu samo do gladnih i podivljalih cuka! Moja ljudska prava su u domenu eventualnog bjesnila tih životinja! E, ja sam solidno visok i imam preko 100kg pa da me i napadnu te životinje bar bi se namučile oko mene jer bi imale šta i pojesti! Ali, dijete koje je prvi razred škole, kakve šanse ono ima recimo u slučaju da ga napadne čopor ovih pobiješnjelih cuka!? Tu su ljudi koji ujutro rano idu na posao, žene, djeca, stari, bolesni! I svi oni imaju prava koja su manja od prava od prava jednog običnog psa! Svi mi smo ispod nivoa psa! Kada pokušate da u Kantonu Sarajevo aplicirate za dječiji doplatak koji je mizeran oko 30,00 KM čiji roditelji ne rade, koji nemaju auto, itd, sretnete se sa administrativnim zahtjevima ko da dobijate kredit u Razvojnoj banci FBiH. Za jednog cuku mjesečno mi pametni Bosanci izdvajamo oko 156,00 KM mjesečno u azilu. Recimo, da se ovaj iznos da četvoročlanoj porodici iznos je 624,00 KM. Za jednu godinu mi jednom cuki platimo oko 1800,00 KM. Je li ovo NORMALNO! Zagarantovana mjesečna, najmanja penzija je samo za oko 150,00 KM veća od zagarantovanog psećeg azilskog dohotka! Putevi nam katastrofa, škole nam ko iz filmova iz 1984.godine, domovi zdravlja redovi ko za humanitarnu, fali para za sve, recesije, nezaposlenost... Želim da čestitam onima koji su naš ljudski život bosanskog čovjeka sveli na nivo da su cuke bitnije od penzionisanih vojnika, od šehidskih porodica, od radnika... Stvarno ste davno trebali odmah u Daytonu potpisati Annex koji bi zagarantovao još prava životinjama a nas ljude svesti na nivo običnih hajvana! Jer kakav je ljudski život, kakva su ljudska prava i slobode ako si kokuz, ako te cuko može doručkovati a da ga boli uho, kakva je perspektiva budućnosti naše djece u zemlji u kojoj se ne zna ko je prioritet jal' cuko jal' čo'jek!? Pita li iko radnike koji nisu mjesecima primili plate, kojima mjesecima nisu uplaćeni pio/mio, itd. kako se on osjeća kad sretne cuku na ulici!? Osjećamo se ko kerovi! Osjećamo se izbezumljeni! I što je najgore na vidiku ništa pozitivno! Da li je ova naša prelijepa BiH zaista prokleta avlija u kojoj moraš biti lopov da bi bio gospodin, da li je ovdje u ovoj prokletoj avliji ostalo imalo časti? Vrijedi li ovdje diploma fakulteta i za šta drugo osim da je okačiš na klin iza leđa i da se fališ kako si eto pismen i kako si se eto borio, ali se ne može, što indirektno znači glup sam! Jer šta je vrijednost tog prokletog papira u hrpi još nekih sličnih papira ako si svakog drugog sata osuđen na pitanja djece da odgovaraš, ne može sine to! Nije to za tebe! Drugi put! Ako si osuđen da kada se ne do' Bog razboliš i kada te pred svima medicinska sestrica onako poglasno prozove: Ej tebi nije knjuižica ovjerena! A oni se svi popodignu i uvrnu vratovima da vide tog jadu! I tako do u nedogled! A cuko kad ga uhvate odmah dobije veterinarski tretman! Pregled besplatan, nahrane cuku i napoje ga! Njegovo je još samo da se u azilu zaljubi i boli ga uho! Našoj omladini je teško da stupi u brak! Kažu: Nema se! Da pravim još sirotinje! Prokleta avlija! "Kažu Mujo kupio cuku! Sve cuke po selu pobijedi! Pokla! Mujo sav ponosan! Ushićen! Pitaju ga: Koja je marka to šćene Mujo? Ma, veli Mujo, ne znam, ja sam ga samo ošišo i zovem ga Žućo. U Africi ga zovu lav." Nadam se da Mujo neće pustiti i Žuću na ulicu. Ili bi nas Mujo spasio belaja...

01.12.2011.

SRETAN NAM DAN DRŽAVNOSTI, DAN ORUŽANIH SNAGA, SREĆU JE BAŠ TEŠKO (do)ŽIVJETI!

Povodom mnogih državnih praznika svi mi koji doživljavamo BiH vlastitom majkom-državom čestitali smo jedni drugima ove historijske dane. Uvijek sam se pitao kako neko ko je rođen u BiH, živi u BiH, a Boga mi poneko i živi od BiH, ne voli vlastitu domovinu, pljuje po njoj, omalovažava je, radi za interese drugih država. Da mi je jasno, nije! Pitao sam se, kako neko može da se rodi u BiH pa da mu je majka-država neka druga susjedna država. Pa zar se svako može majkom zvati! Da li djetetu majkom može biti maćeha?! Da li maćeha može da voli isto kao i majka? Da li je to prirodna ljubav, i ako jeste, kakvo je to dijete, koje majku koja ga je rodila i prije toga na srcu nosila, tjera od sebe! Ljudi moji! Dijete mrzi svoju majku! Psuje je! Vrijeđa je! Tuče je! Šta bi rekli za to dijete? Neodgojeno! Ovakvo... Onakvo! Da li ima krivice majke? Da li ga je majka razmazila? Je li majka ikad to cmizdravo i neodgojeno derište poštenski nalupala? Vaspitno! Izgleda da nije! Zašto? Ne smijem i ne želim da diskutujem i promišljam visoke političke igre ali se pitam, kako je moguće da svi oni koji vole majku, mi djeca koji poštujemo majku, mi djeca koji bi dali život za majku-državu, zašto smo mi na različitim stranama, ne sjedimo za jednom sofrom, ne dijelimo isti hljeb! Najmanje 10 političkih stranka je iznjedrila ljubav prema majci! Da mi koji toliko volimo majku-državu, volimo je kroz npr. Radom za boljitak,mi smo i u DNZ-u, BOSS-u, SDU-u, Liberalima, A-SDA-u, Našoj stranci, SBB-u, SBIH-u, SDP-u,SDA-u! I ima još političkih stranka u kojima smo mi koji volimo BiH istinski! Da li je vrijeme za ovoliko političko raslojavanje? Da li je vrijeme, da sada kada je BiH na udaru svih neprijatelja, da se možda pokušamo vratiti za jednu sofru, da malo zaboravimo razlike? Imamo li mi uopće moći i snage da se izdignemo iznad historije i učinimo iskorak! Imamo li mi svijesti i želimo li da kada naši potomci budu čitali historiju BiH da pročitaju kako je u 2011. godini bilo pravo loše stanje i onda su sjeli Lagumdžija, Tihić, Silajdžić, Radončić, Pećanac, Ajanović, itd. i dogovorili se da će umjesto dvadesetak stranaka koje zastupaju interese BiH, od sada biti recimo 5 stranaka! Da u 5 stranaka! To bi bio dobar početak! Dobar početak bi bio da svi ovi ljudi i još neki koje nisam nabrojao sjedu za sofru, to im nije strano, i dogovore " 10 bosanskohercegovačkih zapovijesti". I njih da se držimo kao i neprijatelji svojih strategija koje su usmjerene ka destrukciji BiH! Mislim da bi bar malo ujedinjeni mogli ići naprijed i ako ništa drugo dati znak neprijatelju da nismo u rasulu! Da smo na oprezu! A jesmo li? Rat je produžetak politike drugačijim sredstvima, rekao je Klauzewitz. Ovaj naš mir je produžetak rata, drugim sredstvima i podmuklijim od onih ratnih. Uništava ono što nam rat nije uništio, naš duh, našu nadu! Svake godine: Sretan na Dan državnosti 25. novembar! Sretan nam Dan Oružanih snaga BiH 01.decembar! Sretan nam.... Ode nam život!


Stariji postovi

Nermin Ibrahimović
<< 12/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

Biografija
Rođen 27.11.1979. god. u Prohićima, opština Srebrenica. U toku agresije sam izgubio babu Nesiba i sa majkom Mujesirom i bratom Almirom smo živjeli u izbjeglištvu u Gračanici. Osnovnu školu pohađao u Srebrenici do agresije na BiH, a završio u Sokolu kod Gračanice. Srednju Medicinsku školu u Gračanici. Fakultet političkih nauka završio sam u Sarajevu, kao i veliki broj edukativnih kurseva i Školu za odnose sa javnošću. Trenutno pohađam magistarski studij Političke stranke i izborni sistemi, odsjek Politologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Aktivno govorim Engleski i Norveski jezik, pasivno Njemački i Danski.
Oženjen sam Mirelom i imam dvoje djece, Nejira i Nesib.
Živim i radim u Norveskoj od juna 2013.

Političke aktivnosti
- Politički aktivan od 2003. godine

- Vijećnik opštinskog vijeća Ilijaš od oktobra 2008. - oktobra 2012. godine

- Član Komisije Općinskog Vijeća Ilijaš za izbore u mjesnim zajednicama 2010. godine u općini Ilijaš

- Predsjednik Komisije OV-a Ilijaš za mjesne zajednice i saradnju sa drugim općinama i gradovima od maja 2010.godine

POLITIKA DA! POLITIKA I FOTELJA PO SVAKU CIJENU...NE! NE!
MOJ POLITIČKI PUT NE SMIJE IĆI PREKO LAŽI, MOJA POLITIČKA SPOSOBNOST NE SMIJE SE GRADITI NA BLAĆENJU DRUGIH KOJI MISLE DRUGAČIJE, MOJI POLITIČKI IDEALI BIĆE UVIJEK VEZANI ZA INTERES DA BOSNA I HERCEGOVINA BUDE BEZ ENTITETA, BEZ KANTONA, BEZ MRŽNJE I DA OSNOVNI KRITERIJ ZA USPJEH BUDE ZNANJE I SPOSOBNOST!
NE PRIHVATAM PODJELE UNUTAR ONIH KOJI VOLE BiH I SAMO ZAJEDNIŠTVO I SPREMNOST DA SE SASLUŠA I DRUGI, DA SE DRUGOM DA PRILIKA JESTE NADA ZA BOLJE SUTRA NAŠIH NAJMILIJIH!

moja poezija...
DJEČAKOV SAN

Da imam kuću
Želim
Da imam hljeba
Amidžu rahmetli da se lopte igramo
Da imam komad neba svoga
Želim
Da imam osmijeh
Tvoj
Što blješti bijelim i iskrenim
Tvojim
Prijatelja da imam
Želim
Istinu, pravdu
Srce ljudsko
Želim
Da sanjam s nekim iskrenim slobodu
Da se sebe ne plašim
Želim
Da ne prevarim sebe
I
Izdam druge
Želim ljudsku riječ
Imam i kuću i hljeba
I komad neba
I osmijeh dječiji
I prijatelje imam
Valjda
Ali ne želim...

MOJI FAVORITI
Jedinstvena Bosna i Hercegovina
KRIMINAL U VLASTI
Bosna preko Oceana
Raznosiš mi blato po kući
Pozor: Jasan stav!
No Pasaran
Tisina duse
više...

BROJAČ POSJETA
11541

Powered by Blogger.ba